Utrka od 5 km je nešto s čime su upoznati svi oni koji su imali barem jednom priliku prisustvovati na nekom velikom dijabetičkom kongresu diljem naše planete. Sam događaj organizira tvrtka Novo Nordisk s namjerom ukazivanja važnosti bavljenja sportom kod osoba oboljelih od šećerne bolesti (no naravno da nije potrebno imati dijabetes da biste se mogli baviti sportom 😉 ). Sama utrka dugačka je 5 km, a tu udaljenost možete prohodati, protrčati, proći na rukama ili kako god vama odgovara, samo prijeđite 5 km :).
Po čemu je ova utrka bila posebna? Za mene po izrazito ranom početku. Naime, start utrke je bio ni više ni manje nego u POLA 7 UJUTRO!!! Da, napisala sam to velikim slovima jer je to nešto o čemu sam konstantno razmišljala cijelo vrijeme i nešto što mi je govorilo da sam luđak koji ide trčati u pol 7 ujutro (znam da vas ima i još luđih 😉 ). Pa tko normalan ide trčati u pola 7 ujutro?! I to još u vrijeme kada vas peru posljedice “jet laga” vezanog za putoavnje iz Hrvatske u Ameriku, a one povratne posljedice će vas uhvatiti taman kada vas ove prve prođu. Prva pomisao koja mi je pala na pamet bila je LUDI AMERI, no naspram predavanja o kontinuiranom mjerenju koje je počelo u pola 6 ujutro (dan prije) – ovo je prava sitnica. Alarm je zazvonio točno u 5:30h (vrijeme kada prvi pjetlići oslobađaju svoje glasnice i oni koji moraju – idu raditi). Oči su nam bile krmeljave, kosa raščupana (Davor je svoju jedva doveo u red), pidžama stajala na hero, noge su odbijale poslušnost, no uz vitešku borbu ipak smo se uspjeli odhrvati ugodnoj mekoći naših kreveta (i istrošenog kauča). Lagano smo se vukli po sobi, svatko u svojim mislima i vjerojatno svima spominjali rođake i prijatelje pokušavajući prožvakati činjenicu da smo se digli u 5:30h ujutro i da u pola 7h idemo na utrku.
Što nas je vuklo na ovu “suludu” ideju? Možda smo htjeli izgubiti kalorije od prethodne večere i američke zdrave kuhinje. Možda smo sami sebi htjeli pokazati da smo još nenormalniji, no što nas drugi doživljavaju. Možda smo htjeli upoznati nove ljude (npr. marince 🙂 ), a možda smo samo htjeli uživati u jutarnjem svježem zraku i nižim temperaturama. Ne znam, ali jedno je sigurno: mi smo otišli i mi smo otrčali (neki dijelom i prehodali) tih 5 km :). Nakon početnog šoka koji nam je prouzročila naša budilica i malog skoka šećera, nakon pretrčanih/prohodanih 5 km naš je šećer pokazao jednu savršenu konstantnu i omogućio nam bezbrižno uživanje u doručku. Nije bilo naknadnog skoka šećera, niti posljedica sindroma zore. Sve je to dovelo u savršenstvo upravo ovo rano jutarnje buđenje i utrka koja nas je zagrijala i pripremila za nastavak dana i mnoštvo novih informacija s različitih predavanja.
Zahvaljujući organizatoru, tvrtki Novo Nordisk, još jednom smo pokazali i dokazali kako je čak i umjerena sportska aktivnost itekakav ključ koji otvara sva vrata stanica kroz koja potom naš ubrizgani inzulin može u velikom stilu ući. Mislim da i svaki roditelj zna da je njegovo dijete najsretnije upravo u trenutku kada može slobodno trčati igralištem. Zato unatoč roditeljskom strahu od hipoglikemije, samo malo smanjite dozu inzulina i imat ćete savršene prinčeve i princeze i još savršenije GUK-ove.
Stoga svima vama, malima i velikima, roditeljima i djeci, teenagerima i onima malo ozbiljnijima, starijima i ne tako starijima preporučam svakodnevnu barem malu šetnju. To će biti mali korak za vas, ali ogroman za vaš cijeli organizam.
Nosioc ovog projekta pod nazivom: “Informacijom do uspješnog svakodnevnog života s dijabetesom” je udruga 3L (www.3ludruga.hr).
Organizatorica i suradnica brojnih dijabetičkih projekata
Ljubiteljica dobre spize i “low carba”
Pasionirana volonterka projekta www.insulinforlife.org
