Od 14. do 17. veljače skupina blogera s portala NaInzulinu.com sudjelovala je po prvi puta na konferenciji Advanced Technologies & Treatmants for Diabetes (ATTD) u Beču. Riječ je o 11. međunarodnoj konferenciji koja, za razliku od ostalih, svoj fokus stavlja na tehnologiju i novosti (izazove) u liječenju dijabetesa.
Posebna čar je što je jedan od organizatora ovog respektabilnog događaja profesor Tadej Battelino, slovenski pedijatar čije je ime i pojava sinonim za tehnologiju u svijetu dijabetesa.
Ako bismo glavnu poruku ovogodišnjeg ATTD susreta morali sumirati u dva pojma, to bi definitivno bili Closed loop, odnosno DIY Open Aps Loop te Time in range.
Gledajući unatrag samo nekoliko godina, sve o čemu danas pričamo i svjedočimo graničilo bi s paranormalnim, odnosno znanstvenom fantastikom. Međutim, vrijeme napredne tehnologije strelovito juri prema naprijed, a krajnji cilj je dakako olakšati svakodnevni život s dijabetesom. Tako su bile zanimljive konstatacije preko nekoliko sudionika s kojima smo kroz vrijeme održavanja konferencije redovito komunicirali. Naime, kako kažu, polako se spaja naoko nespojivo. Prošle su godine sudionici ATTD-a zazirali od spomena DIY (Do It Yourself) projekata popularnih Nightscoutera http://www.nightscout.info/ (entuzijasta, roditelja djece s dijabetesom), a ove se godine, naprotiv, situacija u potpunosti promijenila. Predstavljen nam je takozvani OpenAPS sustav (Open Artificial Pancreas System) https://openaps.org/ . Riječ je o svojevrsnom closed loop sustavu, o kojem ćete više pročitati ovdje.
Slijedeća je mega vijest kongresa (koja, ako uistinu promislimo i nije revolucionarna) takozvani Time in range, odnosno vrijeme provedeno u zadanom rasponu, dobrim glikemijama (između 4 i 8 mmol/l). Prisjetite se svog odlaska dijabetologu ili pak povratku od dijabetologa. Koja je najčešća prva rečenica koju ste ili koju vam vaši bližnji postavljaju? „Kakav ti je HbA1C?“ Naravno da i nama samima godi čuti kakvi smo bili od protekle kontrole, odnosno je li HbA1C bolji u odnosu na prethodni. Međutim, je li isto imati HbA1C 6.7% i 6.7%? Nikako. Nije isto ako smo vrijeme provodili u kontinuiranim hipoglikemijama ili pak imali 20 pa 2 mmol/l amplitude (popularna ekg krivulja 😊). Detaljnije svakako pročitajte ovdje. Sama je struka na ovogodišnjem ATTD-u poentirala na važnosti svakodnevnog bivanja u zadanom rasponu vrijednosti dobrih glikemija. Zadani raspon (Time in range) smatraju daleko korisnijim alatom od HbA1C-a. Samim time, logično, nužna je dostupnost kontinuirane tehnologije svakoj osobi s dijabetesom.
Između svih predavanja koje smo pohađali kroz ovu konferenciju, svakako bih izdvojila ono doktora Arona Kowalskog, jednog od voditelja JDRF-a (Juvenile Diabetes Research Foundation). Naime, u svome inspirativnom predavanju u sklopu teme „Pristup novim tehnologijama“ osvrnuo se na snažnu ulogu i utjecaj osobe s dijabetesom u povećanom pristupu i ubrzanom razvoju novih tehnologija te liječenju upravo na primjeru JDRF-a . Kao i uvijek, iznimno je nadahnjujuće kada vam iz svog kuta i sa svojim iskustvima s tehnologijom priča osoba koja i sama boluje od dijabetesa, u ovom slučaju karizmatičan dr. Kowalski. Bez rukavica prikazuje svoje uspjehe i padove. Ističe nužnost i benefite „dijabetičke“ tehnologije, ali naglašava osobnu odgovornost kao potrebnu kariku dobro uštimane samokontrole dijabetesa. Svakako, kada vam na kraju svoje prezentacije prikaže svoja posljednja tri mjeseca s Loop-om, motivacija poraste na maksimum 😊.
Ljepota svake konferencije pa tako i ove je u ponovnim susretima s već poznatim licima. Uz privilegiju upoznavanja profesora Battelina, obradovao nas je ponovni susret s blogerima diaTribea, doktorom Goranom Petrovskim, Philom Southerlandom iz Teama NovoNordisk te mnogim drugima.
Također, vrijeme provedeno zajedno tijekom cjelokupnog ATTD-a te međusobna motivacija u dostizanju što boljih glikemija (pazimo što jedemo, redovito kontroliramo i obavezno se svakodnevno krećemo unatoč hladnom vremenu velebnog Beča), je nešto zaista vrijedno. Pozitivna sinergija osoba s dijabetesom je i više nego potrebna. Djeluje kao gorivo za nastavak životne vožnje. Samo međusobno poticanje i zajedničko stvaranje dovodi do cilja – novih saznanja, razumijevanja i stvaranja tehnologija te konačnog ispunjenja.
Za kraj, istaknula bih fotografiju dr. Kowalskog. A gdje vi danas stojite?
Dugogodišnja volonterka i aktivistica za sve osobe s dijabetesom.
Organizator i sudionik najvećih dijabetičkih projekata u RH.
Autor mnogobrojnih tekstova i objava u časopisu, na Facebooku, Instagramu i na portalu Zagrebačkog dijabetičkog drušva.
